Iskustvo misija na otoku Krimu

Autor: S. Anna Alberti

Četvrtak, 21. listopada 2010.

Dragi slušatelji Duhovnih poticaja Živoga vrela danas ću vam govoriti o iskustvu u misijama na otoku Krimu. Zovem se s. Anja - dolazim iz Poljske. U Bosni sam godinu dana. Prije Bosne bila sam 7 godina na Krimu. Krim se nalazi u Ukrajini. Prije je bio u Rusiji. To je mali otok oko kojega se nalazi toplo Crno more. Tamo živi oko 80 naroda, 60 % su Pravoslavci, zatim Muslimani 36%, a Katolika je tamo jako malo – nema niti 1 %.

Nakon 70 godina komunizma, devedesetih godina su ponovno došli svećenici i časne sestre. Cijelo to vrijeme na Krimu nije bilo katoličkoga svećenika, crkve su bile razrušene i zatvorene, a tako je i do danas. Npr. Sevastopolu u centru grada postoji crkva koja je preuređena u kino a u bivšem prezbiteriju je wc.

U Simforopolu gdje sam živjela, u početku je bilo tridesetero ljudi koje smo počeli tražiti od kuće do kuće i tako je crkva zaživjela. Najvjernije su bile „babuszki“, to su stare osobe – bake, koje su (svih 70 godina) molile krunice. Međutim, one su molile same, a komunizam je bio jako težak i zato su se kod kuće jedni drugih bojali i one nisu posredovale vjeru svojoj djeci. To je veliki problem. Iz početka i do danas treba s ljudima raditi na korijenima vjere. Mnogo sam odraslih pripremila na sakramente. Često je to bila zajednička priprema na sakrament Krštenja, Sv. Pričest, Ispovijed, Krizmu i na Ženidbu. Iz sklopljenih brakova rodila su se djeca, koja su sada nova generacija vjernika. Teško je bilo „kopati korijene“ zato što sam imala osjećaj da puno radim, a nema plodova. Ali kada sam otišla iz Krima naša župska zajednica imala je već oko 200 ljudi. Također sam na samom kraju mog boravka na Krimu pripremila 7 mladih parova koji su se vjenčali, a sigurna sam da su sada dobri bračni drugovi. To je moja velika radost!

S jedne strane puno ljudi se zanimalo za katoličku Crkvu, za različite probleme u vjeri, ali jako teško je bilo da bi se naviknuli na molitvu i odlazak na Sv. Misu. S druge strane kada su počeli vjerovati bili su gorući u vjeri. I to je bilo super! Ljudi na Krimu su jako radosni. Puno ih je siromašnih, ali nesebično dijele ono što imaju. Svaku nedjelju puno ljudi donosi mlijeko, sir, peršin, mrkvu, vrhnje, jabuke i puno različitih stvari.

Sjećam se kada je bio Božić zajedno sa župnikom išli smo po kućama, koje je on blagoslivljao. Tada je bilo puno radosti. Ljudi na Istoku jako poštuju svećenike i raduju se kada imaju crkvu. Iz velikog poštovanja ljube zidove crkve. To je jako uzbudljivo!